MOJA OSJEĆANJA


Dobrodošli na moj blog



04.07.2009.

IZGUBLJENI NOVČANIK

Mustafa,velik  i bogat trgovac, poznat je po iskrenosti i poštenju među ljudima.Zato mu mnogi ljudi vjeruju, i sigurni u kvalitetu robe koju prodaje.Bio je vrlo omiljen i broj njegovih mušterija sve se više povećavao.I njegovo je bogatstvo stoga naraslo.Kupio je veliki trgovački brod kako bi mogao nabavljati najkvalitetniju i skupocjenu robu iz različitih krajeva svijeta,Indjie,Kine, i drugih zemaljabogatih mirođijama,svilom i parfemima.Došlo je vrijeme za hadžiluk i mujezin je to oglasio,kako bi se ljudi pravovremeno pripremiliza obavezu koju je Allah propisao svim muslimanima.Taj poziv čuo je i Mustafa i poželio krenuti na put.Rekao je sam sebi:"To mi je obaveza prema Allahu, jer sam imućan i moram se odazvati Allahovu pozovu!"
Allah (dž.š) je rekao: " Hodočastiti Hram dužan je ,Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti!"(Ali Imran,97)
   ODLAZAK NA HADŽ
Mustafa se prpremio za Hadž i uz pomoć Allahovu, zajedno sa karavanom krenuo prema časnoj Mekki.Na putu je zastajao na više mjesta,gdje su se vjernici odmorili i obavili neke potrebe.Prenoćili su na nekoliko mjesta, sve dok karavan nije stigao u grad svjetlosti,Medinu(El-Medinetu-l -munewere). S njima je bio i Mustafa.Nakon kratkog odmora u gradu,Mustafa je htio nabaviti neke stvari koje su mu potrebne.Kad je gurnuo ruku u džep, da bi izvadio novčanik, naovčanika nije bilo. Tražio ga je među  svojim stvarima i zaprepastio se kad ga ni tamo nije našao.Na svoju nesreću, postao je siguran da je izgubio navčanik i s njim sav novac koji je ponio na put. A bilo je u novčaniku tri tisuće dinara, što je bila velika svota.Taj bi mu novac bio dovoljan a pokrije troškove puta za hadždž i još bi mu puno ostalo, što je namjeravao pokloniti siritinji u časnoj Mekki.
Šta sada da radi? Izgubio je svu potrebnu imovinu!
Mustafa je razmišljao kako mu se to moglo dogoditi, ali se nije žalostio i nije se pokolebao u namjeri da dovrši svoju obavezu.Pomirio se s tim, rekavši da je to sudbina koju mu je odredio Allah. On je ipak  bogat, ima bogatstvo koje  vrijedi tisuće dinara, pa može osuditi od svojih prijatelja, koji su se našli na putu s njim.Kad bude obavio Hadždž i vratio se kući, vratit će im posuđeni novac.Zatražio je da mu posude nešto novaca i svi su bili spremni učiniti mu uslugu, jer su ga cijenili,pa su sakupili koliko je tražio. Završio je svoju obavezu hadždž i poklonio nešto novca sirotinji , onako kako je na početku puta namjeravao, te e vratio u svoj grad. Bio je radostan i zadovoljna što mu je Allah(dž.š) pružio takvu priliku da ispuni časnu dužnost.Ubrzo je vratio dug ljudima od kojih je posudio srdačno im zahvalivši.

15.06.2009.

POUKE IZ PRIČE O KRALJU I DJEČAKU VJERNIKU

1. Musliman skriva svoje vjerovanje ukoliko se boji da će ga eprijatelj zlostavljati.
2. Musliman moli Allaha u svim životnim situacijama,a posebno kada ga zadese nedaće,kao što je uradio dječak.
3. Allah je jedini koji lijek daje,dok je ljekar sredstvo a ne onaj koji liječi.
4. Mladić musliman treba da poziva druge u islam, kao što je dječak učinio kada je pozvao slijepca.
5. Musliman je čvrst i postojan u svojoj vjeri i pored uznemirenja koje doživljava od strane drugih.
6. Kada istina postane jasna,čovjek je dužan da je slijedi,kao što su svi prisutni učinili kada je dječak ubijen.
7. Nasilnici i zulumčari uvijek imaju strašan jkraj i njihova ružna djela bivaju otkrivena,kao što  se desilo i nepravednom kralju.

27.05.2009.

KRALJ I POBOŽNI DJEČAK

Sjedio je kralj navom prijeastolju kao paun,a iskre su frcale iz njegovih očiju.Vojnici su pred njim drhtali, od straha, jer je imao srce tvrdo kao kamen, još tvrđe i okrutnije.Kralj je klimnuo glavom, kao znak odobrenja da mađioničar može stupiti preda nj.Uđe mađioničar, te ponizno i pokorno pognute glave, stade pred kralja i reče:
"Zahvaljujem svome gospodaru što mi je dopustio da se pojavim pred njim.Gospodaru,došao sam vam reći da sam ostario i da me snaga napustila, te se bojim da će, kad umrem,i moja magija umrijeti sa mnom.Zapovijedite, gospodaru,da se pronađe bistar dječak kojega bih naučio vještini magije!"
Kralj reče:"Hvala tebi,mađioničaru! Sav svoj život utrošio si služeći me! Bio si odan i iskren,stoga ću izvršiti tvoju želju!"
Kralj je izdao zapovijed da se ispuni mađioničareva želja.Izbor je pao na bistra dječaka,lijepa i produhovljena lica, na kojem je stalno titrao osmjeh, dječaka dobrodušnog i oštroumnog.Mađioničar obuhvati dječaka ispitivačkim pogledom ne bi li na njemu pronašao još koju vidljivu crtu karaktera,pa popričao s njim i odmah zaključi da je taj dječak neprocjenjivo blago.Potom reče:"Dobro su odabrali, vidim da si pametan, staložen i bistar!Nadam se da se ne varam!"
Počeo je dječak tako dolaziti mađioničaru svakoga dana da od njega nauči osnove magije,ali ne baš rado.Nije želio takvo zanimanje,ali šta će?! To je naredba numoljivog i silnog kralja i ne može se tome suprotstaviti!
Jednom ga na  putu k mađioničaru netko stidljivo oslovi.Bio je to monah koji je živio u svom samostanu,a htio je dječaka upoznati s istinom i vjerom u Allaha. Dječak je pristao na susret s monahom i otvorio je svoje srce njegovim dobronamjernim savjetima i učenju.Bilo mu je ugodno slušati širinu uma i ljepotu riječi tog pobožnog čovjeka.
I tako je dječak svaki dan navraćao u tu stanicu dobra da uči mudrost, kako bi od toga mogao izvući ono što je dobro za ovaj svijet i uštedjeti nešto od toga za onaj svijet i za sve ljude. O otme ništa nikome ne govori, dok Allah ne zapovijedi nešto drugo.I dobro je učinio!
S vremenom je dječaku bilo sve čudnije.Pa dokle će ostati u strahu od dvora, mađioničara i nepravde?! Kako da napusti mađioničara zauvijek? Onda jednoga dana ugleda mnoštvo ljudi kojima je nešto popriječilo put.Što se to tamo događa?Približio se i ugledao zastrašujuću životinju koja je ljudima zatvorila put.Svi su bili uplašeni.Dječak je  podigao sa zemlje mali kamen,te rekao:"Bože, ako je Tebi draže ono što čini monah od onoga što čini mađioničar, ubij ovu životinju!"Potom je bacio kamen prema životinji, pogodio je i ona je pala mrtva na zemlju.Ljudi se začudiše tome što je učinio i počeše se sakupljati oko njega. ječak pobježe monahu da mu ispripovjeda šta se dogodilo.Bio je jako uzbuđen,srce kao da će mu gotovo iskočiti iz grdi.Moah je smirivao dječaka te mu reče: "Sine, ti si danas bolji od mene! Sve sam čuo što si naravio !Znaj da je Allah s tobom! Vjernik je uvijek u kušnji.Možda će ti se dogoditi kojekakve nevolje,ali budi čvrsta srca i strpljiv, nemoj upozoravati na mene! Molim Allaha da ti u svemu pomogne!"Dječak je postajao sve više bogobojazan i ljudi su ga sve više cijenili.Sada je već mogao,uz Allahovu pomoć,ozdravljati slijepe od rođenja,gubavce i druge bolesnike.O tome je čuo jedan od kraljevih bliskih suradnika i savjetnika, koji je uvijek pravio kralju društvo.Kupio je puno skupcjenih darova i otišao dječaku.Rekao mu je: "Kao što vidiš, ja sam slijep! Ako me izliječiš,sve te lijepe stvari su tvoje!Dječak odgiovori:"Ja sam kao i svi vi, ne mogu nikoga izliječiti,Onaj toko vas ili mene može izliječiti je Allah (dž.š.) Ako vjeruješ u Allaha, slava Mu,ja ću moliti da te izliječi!"Kada je to učinio, kraljev je savjetnik bio presretan što ga je Allah (dž,š)izliječio, ali tek nakonšto se izjasnio da je Allah Jedan Jedini i da on o tome svjedoči.Kad je bio izliječen,pao je ničice iz zahvalnosti prema Allahu.Drugog dana, taj čovjek je došao kralju i sjeo kraj njega na uobičajeni način, a kralj se začudi vidjevši da ovaj više nije slijep.Kralj upita:"Tko ti je vratio vid?"A pobožni čovjek odgovori:"Allah, moj Svevišnji gospodar,vratio mi je vid!" Razbjesni se kralj i zagrmi:"Zar  ti imaš Gospodara, osim mene? Reci mi tko te uvjerio u to da postoji Svevišnji,osim mene?"Bio je ustrajan,sve dok  pobožni čovjek nije priznao da je to učinio dječak. Kralj je naredio da dovedu dječaka.Kad su ga doveli, zapitao ga je:"Sine,zar je tvoja magija postala toliko jaka da možeš izliječiti slijepce, gubavce i činiti druge neobične stvari?"Dječak je odgovorio:"Ja ne liječim nikoga, i magija nema nikakvog utjecaja na liječenje!Nema nikoga osim Allaha, ko liječi ljude od njihove bolesti!"Kralj je povikao:"Naučit ću te da budeš pristojan sa svojim gospodarom! Ja sam tvoj Svevišnji i nema drugog Svevišnjeg!Zato mi moraš pokazati tko ti je otrovao mozak i učio te da tako govoriš!"Zatražio je da muče dječaka,sve dok nije priznao da je to bio monah. Kralj se pribojavao da će ljudi obožavati drugoga, a ne njega, a to znači buđenje svih, a time i gubljenje kraljevstva. Stoga je izdao naredbu da hitno dovedu monaha. Kad monaha dovedoše,kralj ga obasu prijetnjama,te reče:"Ti si dakle, glava smutnje!? Zar hoćeš da ljudi postanu prema meni neposlušni? Zar tvrdiš da imaju gospodara osim mene? Odbaci tu ideju!U protivnom, čeka te smrt!"Mopnah je odbacio prijetnje i rekao:"Moj Gospodar je Allah, a ti me ne možeš svojim nasiljem i prijetnjama prisiliti da odbacim svoje vjerovanje!Radi šta ti je volja!Nije prošlo ni nekoliko minuta,a kralj je zatražio da mu donesu pilu, kako bi njom raspolovio monahovu glavu.No monah je čvrsto ustrajao u svojoj vjeri, odbacujući prijetnje.Kralj je naredio da mu se otpiliglava, što je i učinjeno.Potom se kralj obratio svom savjetniku, riječima:"S tobom sam proveo dugo vremena i ti si mi prijatelj.Savjetujem ti da  dobaciš svoju vjeru pa da ostanemo i dalje prijatelji!"Čovjek je to odbio.I s njim je učinjeno isto što i sa monahom.Kralj je naredio da dovedu dječaka.Obratio mu se umiljato: "Odbaci, dječače, svoju vjeru! Bila bi velika šteta da dječak kao ti izgubi život zbog krive vjere.Nemoj se žrtvovati u cvijetu svoje mladosti; vrati se na vjeru svojih očeva i djedova!" Dječak se nije pokolebao i ostao je čvrst u svojoj pravoj vjeri, usprkos tome što je znao šta se dogodilo monahu i kraljevu prijatelju.Obratio se kralju riječima:"Vjerujem u Allaha,kao Gospodara, i nemam gospodara osim Njega! Radite sa mnom  što god hoćete!" Kralj je naredio grupi svojih podanika da odvedu dječaka do visokog brda i da mu tamo zaprijete i upozore ga, da će ga , ukoliko ne odbaci svoju vjeru, baciti u provaliju, kako bi bio primjer drugima koji su mu slični.Na vrhu brda, dječak je zamolio svoga Stvoritelja"Bože, kazni ih za njihova nedjela!"Odjednom se brdo zatreslo i kraljevi poslušnici pali u provaliju, a dječak se vratio čvrstim koracima, uzdignute glave. Kad ga je nepravedni kralj opazio, iznenadio se i zbunio.Uzviknuo je:"Čudne se stvari s ctobom događaju! Gdje su ljudi koje sam poslao s tobom?" Dječak odgovori: "Allah me oslobodio njih.Zatreslo se brdo i pali su u provaliju.Tako nisu mogli izvršiti zločin koji ste im naredili!"
Razbjesnio se kralj i zapovjediosvojim vojnicima da odvedu dječaka čamcem do sredine mora i tamo ga bace, kako bi ga valovi progutali.Dječak je, usred uzburkanog mora,zamolio Allaha za pomoć i On je uslišio dječakov poziv.Kraljevi poslušnici su se svi utopili, a dječak se vrati čvrste vjere i siguran u Božiju pomoć. Koliko je sladak bio njegov odgovor kralju:"Allah me oslobodio od vaših vojnika i postali su hrana ribama!" Kralj je skoro pukao od bijesa, kad mu je dječak, s punom vjerom u Allaha, rekao:"Kralju, vi me  ne možete ubiti, sve dok vam ne kažem što trebate učiniti da biste to uspjeli!" Kralj zavikne bez oklijevanja:"Učinit ću što kažeš!" Dječak iz sveg glasa reče:"Sakupite ljude na jednoj čistini i zavežite me za palmino stablo!" Potom uzmite strijelicu iz mog tobolca i stavite je u luk, kažite: - U ime Allaha, dječakova Gospodara !!! Zatim napnite luk i odapnite strijelu prema meni.Ako tako učinite, uspjet ćete u namjeri da me ubijete!" Kralj je rekao :"Pristajem"
Sakupio je ljude na trgu i zavezao dječaka za palmino drvo.Uzeo je strijelu i stavio u luk, te rekao: "U ime Allaha, dječakova Gospodara!" Napeo je luk i usmjerio strijelu prema dječaku.Strijela je pogodila slijepočnicu pobožnog dječaka i usmrtila ga.Umro je kao Božiji mučenik(šehid).Posljednje riječi bile su mu: "Nema boga, osim Allaha!!" Ljudi su se na svoje oči uvjerili u dječakovu iskrenost i svi su izgovorili najslađu riječ koju jezik može izgovoriti:"Vjerujmo u Allaha, dječakova Gospodara!" Teška nevolja zadesila je kralja!! Deslio se ono čega se najviše bojao.Sav narod postao je pobožan.Ni vojnici, ni dvorjani nisu mogli pronaći odgovarajuće rješenje kako naći način da odvrate ljude od istine.Nisu uspjeli naći način da ih prwevare pa da odbace svoju vjeru u dječakovog Gospodara.
Kralj nije znao šta da čini.Neki od njegovih prijatelja su mu rekli:"Vidiš, ono čega si se bojao, dogodilo se!Nisi bio dovoljno oprezan.Sav narod je postao pobožan.Naredi da se iskopaju veliki jarci u zemlji i da se napune drvima, te zapali vatru!Naredi svojim vojnicima neka svakoga, tko ne odbaci tu vjeru, bace u vatru!
"
Kad su to učinili, dođe red na jednu ženu,koja je držala svoje novorođenoče u naručju.Kad su je dovulki do vatre, smilovala se svom djetetu, a ono je progovorilo:"Majko, budi strpljiva,ti si u pravu!" Kad je majka to čula, bacila se u vatru zajedno s djetetom.Ali, od vatre su ih spasili meleki i nosili ih do Dženneta, koji je obećan strpljivima,Inša-Allah!

19.04.2009.

BOGA POZNAJEMO PO NJEGOVIM STVORENJIMA

Uvejs je nastavio:"Može li nam učitelj pokazati svoju dušu kako  bismo se uvjerili da ona postoji?"
Učitelj je eksplodirao od ljutnje,te reče:"Nije logično!...Um i duša se ne mogu vidjeti,nego vidimo njihove tragove.... Zar si ti blesav?!"  Učiteljev osmijeh bio je kiseo. Plač bi bio slađi od tog osmijeha kad mu je Uvejs odgovorio:
"Duša... um...zrak... pojave su koje ne možemo vidjeti,nego vidimo njihove tragove prema kojima zaključujemo da oni postoje... Bog također!"
U tom trenutku, utihnuli asu glasovi a začuo se glas mujezina: "...Svjedočim da ne postoji Bog, osim Allaha!!!"
Trenutci tišine uveličali su važnost situacije.
Učitelj zaklima glavom, pa reče:"I ja svjedočim da nema Boga, osim Allaha!!!"
Svjedočim da nema drugog Boga, osim Allaha, i da je Muhammed Allahov Poslanik.!"
Oprosti mi,Allahu, sve moje grijehe!

Pouke iz priče
1.Pametan i oštrouman učenik ne treba da se divi samome sebi,a da umanjuje vrijednosti svojih drugova, nego treba da kaže kao što je rekao Uvejs:"Ne stojte zbunjeni,ja sam poput vas."
2. Učenik treba da na prikladan način dočeka učitelja kada uđe u razred,kao što je to uradio Uvejs.
3. Ne može se reći za sve što ne vidimo da ne postoji.Mi vidimo tragove ,magnetne sile ali nju ne vidimo,iako ona postoji - jer vidimo njene tragove.
4.Allaha spoznajemo po Njegovim tragovima, znakovima(ajetima) i Njegovim stvorenjima,a naročito kada gledamo zvijezde i kosmos, sve nas to upućuje da je On Uzvišeni Stvoritelj.
5. Musliman je dužan da se obrati mudro,na lijep način i s puno znanja, onome koga vidi ili čuje da huli (psuje) Allaha ili vjeru i niječe ih.
6. Učitelj nije bezgriješan i može da pogriješi, a učenik treba da ga ispravi na najpristojniji način,a naročito kada učitelj traži da se radi ono što srdi Allaha(dž.š.)
7. Musliman treba da ustraje u upućivanju na dobro drugih i odvraćanju od zla, i pored ismijavanja ljudi i njihovog ne prihvaćanja savjeta, kao što je Uvejs, koji je prekinuo razgovor s učiteljem  a onda mu mirno dokazao istinu i pored toga što mu se učitelj izrugivao.
8. Onaj kome postane jasna istina nakon što je bio u zabludi, ne treba da se oholi već treba da se vrati istini i ostavi zabludu, kao što je uradio učitelj i pokajao se Allahu(dž.š).
9. Dušu i razum ne vidimo iako vjerujemo u njihovo posrtojanje, jer vidimo njihove tragove, a oni su samo Allahova stvorenja.Kako onda možemo nevjerovati u Allaha koji je stvoritelj,kada vidimo Njegova stvorenja?
10. Ko hoće primiti islam neka izgovori"Ešhedu enla ilahe illellah veešhedu enne muhammeden resulullah", i neka čvrsto vjeruje i radi po načelima islama, kao što je povjerovao učitelj nakon što mu je istina postala jasna.

27.02.2009.

POŠTUJ MIŠLJENJE DRUGIH

"Plemeniti učitelju,molim vas da shvatite šta sam rekao. Greška se dogodila kad ste izvukli zaključak iz primjera s olovkom koju ste sakrili. Olovka se sada nalazi u vašem džepu, a ne vidimo je.TZakođer, Allah postoji,iako Ga ne vidimo. Ne možemo tvrditi da sve ono što ne vidimo ne postoji! To je pogrešan zaključak!¨"
Učitelj je počeo omalovažavati Uvejsa i izrugivati mu se:"Sine, zar vjeruješ da Bog postoji a da ga nisi vidio? Zar si lud? Sada sjedni da nastavimo lekciju!!! Sjedni!" Učitelj je mislio da je time stvar okončana.


PRAVDA IZNAD SVEGA
Uvejs je učitelja zamolio da nastave raspravu.Lekcija nema smisla ako je učenici ne shvate. Reče:"Vjerujeteli vi, učitelju, u sve što vidite?"
Učitelj kimne glavom:"Da, to je logično i istinito!"
Uvjes reče:"Možete li nam pokazati svoj um? Sigurno ste uvjereni da ste pametni i da posjedujete um?"
Učitelj je zašutio, a učenici su se smijali. Učiteljev je um bio nevidljiv.
Uvejs je nastavio:"Možemo li reći da vi nemate uma, jer ga ne vidimo?"
Učitelj se začudio.Nije ga spasila njegova logika! Na licima učenika počelo se nazirati zadovoljstvo.

17.02.2009.

REĆI ISTINU ZADIVLJUJUĆA JE HRABROST

Osjetio je Uvejs kako mu se steže srce dok ga je obuzimala samilost prema učitelju i prema učenicima. Zamislio se malo, te se odazvao upućenim pogledima.Ustao je i zatražio dozvolu da nešto kaže:" Dozvoljava li mi učitelj da objasnim njegovu tezu svojim prijateljima?"
Učitelj se tome obradovao i ponovio svoju neprihvatljivu pretpostavku:"Nema Boga, jer ga ne vidimo,i to smo objasnili primjerom olovke!" Svoje riječi završio je, misleći da je nešto dobro učinio. Činilo mu se da je stvar jako jednostavna,jer ono što postoji - vidi se.

ČOVJEK MOŽE POGRIJEŠITI

Zašutio je Uvejs malo,te zapitao svog učitelja:"Dozvoljava li cijenjeni učitelj da se diskutira o njegovu mišljenju?"
Učitelj je odgovorio:"Zar bi ti sa mnom diskutirao?! Sine, stvar je jasna! Je li neko od vas vidio BOga? Ili vidi li olovku koju sam malo prije sakrio? Teza je ispravna.Jesi li ti vidio Boga?"
Uvejs odgovori:"Čekajte malo, učitelju! Čovjek može pogriješiti - svatko od nas podložan je pogreškama!"
Učitelj  je podrugljivo zavikao:"Zar me optužuješ da sam pogriješio! Što je ispravno, bezgriješniče?"
Uvejs je mirno odgovorio:"Ja nisam od onih koji ne griješe. Samo sam rekao da čovjek griješi, makar narastao i postao učitelj, i to nije sramota!"

08.02.2009.

NEVJERSTVO JE NESNOSNO

Učitelj je objasnio svoje postavke riječima koje se ne mogu prihvatiti.Izvadio je olovku iz džepa, te rekao: "Draga djeco, vidite li ovu olovku ?" Odgovorili su:"Da !"On je olovku sakrio u džep i nastavio:"Vidite li olovku sada?" Odgovorili su :"Ne! Onda je rekao: "Olovka ne postoji, zato što je ne vidite! Ukratko: sve što ne vidimo, kaženmo da ne postoji. Jeste li to razumjeli?"
Djeca su zašutjela, kao da ih je netko udario po glavi. Nisu mogla izustiti ni riječ na učiteljeve tvrdnje,uspkos odbojnosti i zgražavanju prema onome što im je rekao.


DA LI DA SE SUMNJA U ALLAHA?
Bespomoćni pogledi u toj bezizlaznoj situaciji bili su usmjereni prema Uvejsu.On je uvijek bio njihov spasitelj u trenutcima kad bi se suočili s problemom.
Svi znaju da Allah postoji! To je nešto što osjećaju njihova srca, u šta su sigurni. Ovo što im je učitelj rekao, nije im niko do sada rekao, niti su to izgovorili nevjernici i idolopoklonici.
"Uvejse, nismo navikli protusloviti učitelju, čak i ako pogriješi! Kroz cijelih pet  proteklih godina smatrali smo učitelja nepogrešivim. Diži se, došao je sada red natebe. Svima je potrebna tvoja razboritost, i oprosti nam što smo šutjeli, situacija je teška!"


Vide li tvoje oči magnetnu silu?
- Ne, naravno, ali vidim posljedice te sile!
- Ta sila je stvorena, a ne vidimo je;
Pa kako da vidimo Allaha, (dželešanuhu) u ovom svijetu?!

19.01.2009.

OKANI SE BOLESNIH MISLI

Učitelj je sjeo za katedru,ali- začudo: započeo je svoju prvu lekciju objašnjavajući neku mutnu filozofiju.Što je više objašnjavao, to je postojalo sve neshvatljivije. O tome prije učenici ništa nisu čuli. Iako je ponovio, po njihovim pogledima vidjelo se da nisu ništa shvatili.
"Vidite djeco kad bi postojao Bog, kao što navode neznalice, zar ga ne bismo mogli vidjeti? Zar se taj Bog ne bi pojavio pred našim očima?" Djeca su zanijemila, mali mozgovi su bili u nedoumici!!! Zar ne bi bilo bolje postaviti mu pitanje? Ili da ostanu kao posude u koje se nalijeva voda?!
             Allahu,smiluj se!



NEVJERSTVO JE NESNOSNO
Učitelj je objasnio svoje postavke riječima koje se ne mogu prihvatit. Izvadio je olovku iz džepa, te rekao: "Draga djeco, vidite li ovu olovku?" Odgovorili su: "Da!" On je olovku sakrio u džep i nastavio: "Vidite li olovku sada?" Odgovorili su:"Ne!" Onda je rekao: "Olovka ne postoji,zato što je ne vidite! Također, ni Bog ne postoji- zato što ga ne vidite! Ukratko: sve što ne vidimo, kažemo da ne postoji. Jeste li to razumjeli?"
Djeca su zašutjela, kao da ih je netko udario po glavi. Nisu mogla izustiti ni riječi na učiteljeve tvrdnje, usprkos odbojnosti i zgražavanju prema onome što im je rekao.


09.01.2009.

UČITELJ NOSI PORUKU

Bilo je dobro što otac nije izvršio svoj naum, jer je svjetlo mudrosti obasjalo puteve kojima kroči njegov sin. Dokaz tome je izbio na vidjelo u jednom događaju koji se desio u školi. Iz tog događaja može se izvući pouka i savjet. Uvejs je time dao nezaboravnu lekciju.
Kad je ušao novi učitelj u razred, bacio je letimičan pogled na lica učenika. pogled mu se zaustavio na bistrom Uvejsovom licu koji mu je osmijehom i ugodnim riječima zaželio dobrodošlicu, u ime svih: " Dobro došli, gospodine! S vama ćemo podijeliti trenutke ove godine. Vi ćete nas voditi i osvjetljavat ćete nam puteve znanja i prenijet nam poruke znanosti s velikim naporom i zalaganjem. Unaprijed vam hvala za vaš golem budući trud!"

07.01.2009.

I OD ZLA ZAVIDLJIVACA

Uvejsova mama gotovo mu je zbranila da izlazi iz kuće kako bi ga zaštitila od nemilosrdnih i zavidnih očiju. Niko ni od njegove rođene braće nije mu sličan po pameti i ponašanju. Njegov otac je čak izrazio želju da ga ispiše iz škole, iz straha da mu se nešto ne dogodi.Roditeljska briga posvuda ga prati, kud god ide ili gdje boravi. Obuzima ih strepnja da će ga neko oteti, ili će mu se desiti kakva nesreća. Hoće li ga pojesti zle oči zavidljivaca? njegov otac samo što nije upoznao sa svojom zabrinutošću direktora škole. Međutim, nije to učino. Kao da ga je nešto zautavilo!


Stariji postovi



KALENDAR

<< 07/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031